Lijep pozdrav tebi koja čitaš ove retke!
Dugo me nije bilo. Protekle dvije godine radila sam posao za koji sam se školovala. Radila sam kao učiteljica povijesti i uz povijest podučavala djecu da stvaraju svojim rukama. Trebalo je nakon višegodišnjeg izbivanja ponovno uskočiti u tračnice i raditi. Moram priznati da je bilo izazovno i definitivno van moje komfor zone, i to je razlog zašto se nisam javljala. Jednostavno rečeno, bilo je teško funkcionirati na dva kolosijeka.
Svaki izlazak iz komfor zone znači i osobni rast. Naime, 10 godina posvećenih isključivo obitelji donio je rezultate, zadovoljnu obitelj i mamu spremnu za neke nove izazove. Nisu to bila neka svijetu bitna postignuća, ali jesu meni. Bilo je izazovno opet stati ispred razreda i podučavati, sjesti za volan iako sam se bojala uz neizbježno “što ako se dogodi sve i svašta”, položiti stručni ispit… Svaki pobijeđeni strah vodio je k snažnijoj meni, danas spremnoj da opet izađem iz zone komfora, da pišem ove retke iako ne volim pisati…pričati da….pisati baš i ne.
Planiram i neke promjene na stranici, a prva u nizu je već tu. Kao što si primijetila sada pišem na hrvatskom jeziku. Stariji postovi na engleskom jeziku će i dalje biti tu za sve one koji žele naučiti heklati, a novi postovi će biti na hrvatskom jeziku. Ubuduće ću se posvetiti novim temama koje će ti sigurno biti od pomoći za bitne trenutke u tvom ili životu tvoje obitelji.
Sigurna sam da ćemo se lijepo družiti u postovima koji slijede 🙂
Pozdrav,
Ana